Kako odabir igračaka utiče na komunikaciju između roditelja i deteta?

Da li ste ikad razmišljali kako odabir igračaka utiče na to kako pričamo sa detetom?

Anna Sosa je objavila istraživanje koje se bavi upravo ovom temom, u tekstu koji sledi predstavljam vam rezultate njenog istraživanja.

Celo istraživanje možete pročitati OVDE.

Cilj istraživanje je bio da se utvdi da li vrsta igara i igračaka utiče na to kako roditelji komuniciraju sa svojim detetom. Da li vrsta igračke utiče na to koliko se reči koristi u komunikaciji i kako ta komunikacija izgleda.

Znamo da je podsticajno okruženje bitno kako bi dečiji razvoj tekao neometano, a uticaj na rani govorno-jezički razvoj ima i jezičko okružnje deteta. Na razvoj govora utiče količina reči i govora koje dete čuje i sluša na ranom uzrastu. Ukoliko je izloženost govoru “dobra” to pozitivno utčie na detetov razvoj govora, a kasnije utiče i na akademska postignuća.

Prekomerno izlaganje ekranu dokazano dovodi do smanjene interakcije i kvalitetom “žive” reči za decu ranog uzrasta, posebno uzrasta do 2 godine. Negativan uticaj je povezan sa tim da je dete tokom vremena pred ekranom manje izloženo govoru i da se pažnja usmereva na medije koji smanjuju interakciju, te je dete okrenuto sebi. Američka asocijacija pedijatara naglašava da je u tom uzrastu potrebno češće detetu čitati i ostvarivati interakciju kroz igru.

Sa druge strane trenutno se u medijima roditelji bombarduju reklama edukativnih igračaka koje pevaju, pričaju, svetle i one su promovisane kao igračke koje podstiču razvoj govora i jezika na ranom uzrastu. U istraživanju su učestvovale porodice (uglavnom majke) i deca uzrasta do 16 meseci. Porodicama su date igračke i instrukcije za igru.

Rezultati su pokazali da je prilikom igre sa elektronskim igračkama (igračkama na baterije koje proizvode određene zvuke npr.), bilo manje interakcija između roditelja i deteta, odrasle osobe su koristile manje opisa i reči tokom igre nego kada je bila u pitanju igra sa tradiconalnim igračkama (lutkama, kockama,…) i knjigama. Takođe, istraživanje je došlo do rezultata da su se deca manje oglašavala tokom igre sa elektronskim igračkama. Razlike između igre sa tradicionalnim igračkama i igre u toku koje je bilo čitanja knjiga ili slikovnica govore u korist čitanja, roditelji su koristili više opisa i reči tokom čitanja.

Istraživačica Sosa, došla je do zaključka da igra sa igračkama koje pokreću baterije dovodi do manjeg broja interakcija između roditelja i dece, te je manji broj prilika za komunikaciju, u odnosu na igru sa tradicionalnim igračkama ili knjigama. Čitanje knjiga daje kvantitativno i kvalitativno veći broj “žive” reči, ali to ne znači da je igra sa tracionalnim igračakama nepoželjna, štaviše ona je dragocen izvor pogotovo kada su u pitanju deca koje nisu zainteresovana za knjige. Deca ranog uzrasta, do 2 godine, ne bi trebalo da vreme provode pred ekranom, već u igri, dok se na kasnijem uzrastu savetuje da izlaganje ekranu bude dozirano i da bude prožeto interakcijom sa detetom.

Da li je i vaš stav isti?